Ostvarivanje bespovratne potpore putem domaćih ministarstava i fondova

Što je bespovratna potpora?

Bespovratna potpora je oblik pomoći države ili nekog drugog javnog tijela određenom poduzetniku ili sektoru. Postoje dvije vrste bespovratnih potpora – državne potpore i potpore male vrijednosti.

Sukladno Zakonu o državnim potporama (NN 140/05NN 49/11NN 72/13NN 141/13) državnu potporu dodjeljuju tijela državne uprave i jedinice regionalne i  lokalne samouprave pravnim i fizičkim osobama koje, obavljajući gospodarsku djelatnost u određenom sektoru, sudjeluju u prometu roba i usluga, s mogućim učinkom na narušavanje tržišnog natjecanja.

Potpore male vrijednosti poduzetnicima dodjeljuju tijela državne uprave i jedinice regionalne i  lokalne samouprave čija je karakteristika da nemaju učinak narušavanja tržišnog natjecanja.

Sukladno Uredbi Komisije (EU) BR. 1401/2013 od 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore, ukupan iznos potpore male vrijednosti dodijeljene jednom poduzetniku ne smije premašiti gornju granicu od 200.000,00 eura tijekom razdoblja od tri fiskalne godine. Detaljnije pročitajte OVDJE.

HAMAG INVEST dodjeljuje bespovratne potpore male vrijednosti.

Kako ostvariti pravo na bespovratnu potporu?

Pravo na bespovratnu potporu ostvaruje se prijavom na raspisane natječaje, odnosno javne pozive te zadovoljavanjem svih traženih uvjeta i kriterija.

Može li i moja tvrtka biti kandidat za ostvarivanje bespovratne potpore?

Tijela državne uprave i jedinice regionalne i  lokalne samouprave objavljuju različite natječaje, odnosno javne pozive koji zahtijevaju zadovoljavanje specifičnih uvjeta i dostavu propisane dokumentacije te odobravaju financijska sredstva za različite namjene.

Poduzetnik se može prijaviti na onaj natječaj, odnosno javni poziv, koji odgovara gospodarskoj aktivnosti u kojoj njegova tvrtka djeluje te ukoliko ista zadovoljava sve propisane uvjete. 

Tijela državne uprave koja dodjeljuju bespovratne potpore možete pronaći ovdje.

  1. 1.DOU DILIGENCE

Due diligence je proces u kojem zainteresirana strana (npr. potencijalni kupac tvrtke) provjerava relevantne pojedinosti iz poslovanja kako bi se identificirali rizici i na temelju toga analiziralo moguće načine minimiziranja eventualnog negativnog utjecaja tih rizika.

Razumni investitor će težiti maksimalnom reduciranju rizika, ali ne i njegovoj potpunoj eliminaciji (jer je to u praksi teško izvedivo odnosno iznimno skupo). Konkretna područja obuhvaćena due diligence-om ovise o prirodi transakcije i potrebama investitora. Sveobuhvatni due diligence (u smislu širine) obično pokriva (a) financijski, (b) pravni, (c) komercijalni, i (d) tehnički aspekt poslovanja. Jednako tako, ovisno o potrebama, određuje se željena ˝dubina˝ odnosno razina detalja za svaki od navedenih aspekata.

Analizu odabranih financijskih omjera:

  • likvidnosti (tekući omjer, koeficijent ubrzane likvidnosti, gotovinski omjer)
  • aktivnosti (obrtaj ukupne imovine, obrtaj potraživanja i razdoblje naplate, obrtaj tekućih obveza i razdoblje plaćanja, obrtaj zaliha u danima, operativni ciklus u danima, gotovinski ciklus u danima
  • profitabilnosti (bruto marža, EBITDA marža, neto profitna marža, prinos na imovinu, prinos na vlasnički kapital, DuPont analiza)
  • zaduženosti (neto dug u odnosu na EBITDA, koeficijent ukupne zaduženosti, omjer duga i vlasničkog kapitala, omjer pokrića fiksnih troškova financiranja)
  • Prihodi (po proizvodima, vrstama usluga, prodajnim mjestima, profitnim centrima ili drugim relevantnim poslovnim oblicima)
  • Bruto dobit i marže
  • Operativne troškove i EBITDA
  • Amortizaciju i EBIT
  • Troškove financiranja
  • Porez (efektivne stope poreza na dobit)
  • Potraživanja i zalihe
  • Fiksne materijalne i nematerijalne imovine
  • Obveza prema dobavljačima
  • Kratkoročni i dugoročni dug
  • Operativni, investicijski, financijski i slobodni novčani tok